Nova mapa ženskog tijela i razumijevanje hormonalnih promjena

Postoji trenutak u životu žene koji ne dolazi naglo, ne najavljuje se jasno i ne može se precizno smjestiti u kalendar, a ipak ga tijelo prepozna prije nego što ga um uspije imenovati, i to je trenutak kada ciklus, koji je godinama imao svoj ritam, svoju logiku i svoju predvidivost, počinje mijenjati smjer, postaje neuhvatljiv, ponekad nepravilan, ponekad intenzivniji nego ikada prije, a ponekad gotovo neprimjetan, kao da se povlači, i upravo tada mnoge žene prvi put osjete da alat koji su tek počele razumijevati — njihov menstrualni kompas — više ne pokazuje jasno smjer kao prije.

Nakon što sam pisala o cikličnosti, o povezanosti s prirodom, o mozgu kroz hormonalne faze i o načinu na koji menstrualni kompas može postati saveznik u svakodnevnom životu i poslovanju, prirodno je doći do ovog pitanja koje se neizbježno pojavi: što se događa kada taj isti ciklus više ne slijedi pravila koja smo naučile prepoznavati, kada faze više nisu jasno odvojene, kada energija ne dolazi u valovima koje možemo predvidjeti, nego u obrascima koji nas ponekad iznenade, zbune ili čak uznemire.

Perimenopauza nije samo prijelaz prema menopauzi, niti je jednostavno razdoblje “pada hormona” kako se često pojednostavljeno prikazuje, već je to kompleksno, dinamično stanje u kojem se hormonalni sustav ponaša gotovo poput vala koji se čas podiže, čas spušta, bez jasnog ritma na koji smo navikle, i upravo ta nepredvidivost često stvara osjećaj da gubimo kontrolu nad vlastitim tijelom, iako se u stvarnosti događa nešto sasvim drugo — tijelo ne gubi inteligenciju, nego mijenja način na koji komunicira.

U tom razdoblju estrogen i progesteron više ne prate ujednačene obrasce, već osciliraju, ponekad naglo, ponekad suptilno, a budući da su upravo ti hormoni snažno povezani s radom mozga, živčanog sustava i cijelog PNEI sustava, odnosno psihoneuroendokrinoimunološke mreže, promjene se ne događaju samo na razini ciklusa, nego i na razini emocija, kognicije, sna, odnosa prema stresu i načina na koji doživljavamo vlastitu energiju, zbog čega žene često kažu da se “ne prepoznaju”, da reagiraju drugačije nego prije, da im je prag tolerancije niži ili da im treba više vremena za oporavak.

I upravo tu dolazi do jednog od najvažnijih pomaka koji ova faza traži od žene, a to nije da pronađe način kako vratiti staru verziju sebe, nego da nauči slušati novu verziju tijela koje više ne funkcionira kroz predvidive cikluse, nego kroz dublje, suptilnije signale koji traže pažnju, prisutnost i drugačiji odnos prema sebi.

Ako je menstrualni kompas u reproduktivnoj fazi života bio povezan s jasno definiranim fazama — zimom, proljećem, ljetom i jeseni — perimenopauza je prostor u kojem se ta godišnja doba počinju preklapati, gdje zima može doći iznenada, gdje ljeto traje kraće nego prije ili se pojavi u drugačijem intenzitetu, i gdje više ne možemo planirati isključivo na temelju ciklusa, nego moramo razviti osjetljivost na ono što se događa iz dana u dan.

To ne znači da tijelo prestaje imati ritam, nego da taj ritam više nije linearan niti lako predvidiv, već postaje fluidan, i upravo u toj fluidnosti leži prilika za dublje povezivanje sa sobom, iako se na prvi pogled može činiti kao gubitak stabilnosti.

U svojoj praksi, ali i kroz rad na knjizi Perimenopauza: sudar titana – vodič kroz hormonalni rollercoaster, često sam susretala žene koje su pokušavale “disciplinom” vratiti tijelo u stanje koje je ono već preraslo, pokušavajući održati istu razinu produktivnosti, isti ritam, iste obrasce funkcioniranja, ne prepoznajući da tijelo u ovoj fazi ne traži više kontrolu, nego suradnju, ne traži forsiranje, nego razumijevanje.

Jer perimenopauza nije kvar sustava.

Ona je transformacija sustava.

I baš kao i svaka transformacija, ona sa sobom nosi određenu dozu nesigurnosti, ali i ogroman potencijal za redefiniranje odnosa prema vlastitom tijelu, energiji i načinu na koji živimo.

U poslovnom svijetu, koji i dalje velikim dijelom počiva na linearnim očekivanjima, ova faza može biti posebno izazovna, jer ono što je prije funkcioniralo više ne daje iste rezultate, a pokušaj da se održava isti tempo često vodi do iscrpljenosti, frustracije i osjećaja da gubimo tlo pod nogama, no upravo tu se otvara prostor za drugačiji pristup koji ne negira stvarnost, nego je uključuje.

Umjesto da pokušavamo “popraviti” tijelo, možemo početi promatrati njegove signale kao informacije, možemo prilagoditi način rada, uvesti više fleksibilnosti gdje god je to moguće, i prije svega, razviti odnos prema sebi koji nije temeljen na očekivanju konstantne izvedbe, nego na razumijevanju promjenjivosti.

Jer ako nas je menstrualni ciklus učio ritmu, perimenopauza nas uči povjerenju.

Povjerenju u to da tijelo, čak i kada djeluje nepredvidivo, ima svoju logiku, svoj smjer i svoju svrhu, i da svaka promjena, koliko god izazovna bila, nosi u sebi mogućnost dubljeg kontakta sa sobom.

I možda upravo tu leži najveća vrijednost ove faze — ne u tome da ju “prođemo što bezbolnije”, nego da ju iskoristimo kao priliku da konačno prestanemo živjeti protiv sebe i počnemo živjeti u odnosu sa sobom.

Jer kompas možda više ne pokazuje uvijek isti smjer, ali nas i dalje vodi — samo na drugačiji način.

Za sve informacije o individualnim, te ostalim tretmanima, obratite mi se s povjerenjem preko moje kontakt stranice.

Hvala na čitanju!